studenti ujedinite se
negdi sam bila procitala da je demokratsko drustvo ono u kojem obrazovni sistem osigurava obrazovanje,ucitelji su akvitni u unapredjenju obrazovanja,doradi planova i udjbenika,a ucitelji,ucenici,studenti sudjeluju u upravljanju obrazovnim ustanovama,e pa po tome kod nas nema ni d od demokratskog drustva.
marx-ova teorijska koncepcija odgoja(konfliktne perspektive) je da je skola najveci ideoloski aparat drzave.odnosi u skoli sukladni su odnosima na radnom mjestu,u obe institucije vrednuje marljivost,poslusnost,odgovornost.prividno je uvjerenje da je sustav uloga pravedan(oni na vrhu su zasluzili moc i povlastice svojim zaslugama a oni na dnu su sami krivi).a takvo obrazovanje ne djeluje na smanjenje drustvenih nejednakosti.
oni pri dnu se svakodnevno bore da zarade za pristojan zivot,a nakon radnog dana ni nemaju snage borit se za promjene i bolje sutra. ipak ima nade jer studenti pokazuju da nam je dosta,da je vrime da dignemo glave i trazimo svoja prava,nezelimo vise biti ovce!!
nekako kad se sagleda sve cini mi se da su skole ko neke represivne ustanove,namecu komformatizam i zaglupljuju djecu.zapravo nas skola priprema da budemo maloumni potrosaci koji su pasivni i ovisni o direktivama birokracije.a cilj svega toga je da budes tolko umoran, zastrasen, nesposoban upustat se u neku borbu za bolji,ravnopravniji polozaj,za dostojan zivot u zemlji za koju je tvoj otac,brat,sin dao zivot u ratu u kojem su se ubijali ljudi koji se nikada nisu vidjeli a ubijanje naredili oni koji se dobro poznavali!
Studentima svaka cast i zasluzuju podrsku jer bore za pravu stvar.
Poljubi je dok spava
Ako budeš dovoljno brz, misliš da ćeš stići daleko
Ako budeš dovoljno lud, misliš da ćeš zagrabit' više
Ako budeš nervozan, napet, misliš da ćeš upratit' sve to
A šta je sve to? Zubato ljeto i šaka plaćenih računa.
Ona je zaspala ispred tv-a, ide sapunica što dušu liječi
Ništa joj ne znače Prada, Ikea, dok sivu javu snovima kreči.
Poljubi je dok spava
U snovima si kralj
Ni bogat, a ni slavan
I uvijek uspravan
Jer ljubav je zakon, reći ćeš - fraza, život je zajeban, priča je prazna
Ti si realan i nema šale, proš'o si školu za pačiće male
Da budeš onaj što zbraja i množi, al' ti si janje u vučijoj koži
Da budeš primat kad treba, gospodin do neba
Njoj je hladno i nečim je pokriti treba
Jer ona je zaspala ispred tv-a, ide sapunica što dušu liječi
Ništa joj ne znače Prada, Ikea, dok sivu javu snovima kreči.
Poljubi je dok spava
Nije patetika
U Andima od soli
Zrno je šećera
Vidim pametan si momak, kažeš shvatio si igru
Imaš odgovor za svakog i diplomu što visi na zidu
Imaš nespretne, meke ruke i nosiš osmijeh za cijeli svijet
Imaš opušten korak na putu, al' u ljubavi ti si napet
Meni ne treba ni plastika, ni šuška, mrzim predrasude i sranja muška
I što će mi hrpe, krpe i Prada, ne škaklje me po licu kao tvoja brada
Ašik blogovi, internet je market, retardirani bogovi, devalvirana pamet
Majmunolika elita se zabavlja do zore, uništenje moždane i zemljine kore
Banke su bogomolje, jer ne znamo za bolje
A ko ima nekretnine, pliva iznad površine
Sirotinja se guši, saljeva se brlja, modre žene, majke, za izbore se srlja
Stenjemo pod pritiskom prljave jave i previdimo snove i kad se pojave
Opusti se, nasmij se već jednom, probudi se da dišemo k'o jedno
Probudi se i uđi u sebe, dok trepneš već je isteklo vrijeme
letu štuke
divno.....
ajm bak
evo mene nazad,u malo svjezijem izdanju.tu inad.gore,trebala bi osvanit neka slicica,al kad je nadjem....
sta ima nova?
sta ima,ima,sta nema,kupi se.
sad sam u nekoj fazi citanja svega i svacega,eto naisla na knjigu Davida Ickea.pise covjek svasta,neznas jel lud ili ima stogd istine u svemu tome.evo prinit cu vam dio.
on kaze kako iste medusobno povezane krvne linije kontroliraju nas planet tisucama godina.oni su stvorili sve vece religije i suzbijali duhovna i ezoterijska znanja koja covjecanstvo mogu osloboditi njihovog mentalnog i emocionalnog zatvora.
te krvne linije Icke naziva babilonsko bratstvo,globalno tajno drustvo (illuminati).iluminatske obitelji su nastale krizanjem gmaolikih izvanzemaljaca,Anunakija i ljudi,jos u dalekoj proslosti.pa su iz srednjeg i blistog istoka prosirili svoju moc i kontrolu prvo na europu pa preko britanskog carstva na ameriku,afriku i ostatak svijeta.kad su se ta carstva prividno povukla illuminati su za njima ostavili mreze tajnih drustava i krvne loze,koje su nastavile kontrolirati i koordinirati dogadjaje sve do danas.illuminati djeluju prema odavno pripremljenom programu koji ukljucuje stvaranje svjetske vlade,sredisnje banke,vojske i stanovnistvo s ugradjenim mikrocipovima.kaze da je medju njima i Bush,cjelo englesko kraljevstvo....hitler...
nisam jos knjigu do kraja procitala,al mislim da ocu,ima svasta ispisano,neznas bi li virova ili se smija.moza ima pola istine
IMAGINE
Evo jedna pjesma iz "ratnih nadrealista"
Zamisli da se papci batale politike
Da se chete prihvate motike,
Da opet Milutin ide na kafu Seji,
Da izrastu nova drva u aleji,
Zamisli da proradi trajvan,
Da sa Pala ode onaj hajvan
Zamisli u kuhinji opet veselje,
Sarajevo opet zijanjuje od Zelje,
Zamisli - na carsiji mirise pita,
A rudari nose sliku druga Tita,
Zamisli da proradi trola,
Da iz Beograda smaknu onog vola.
Mozes reci da sam pomahnit'o,
Pa da te spucam stosom - jesam li te ista pit'o.
Ako nemamo struje, panje, love,
Ne mozes mi oduzeti snove!
pozdrav!!!
daj mi reci kaj je sa nadrealistima? jel rade još kaj?
HEY Pa dze si,jesi mi dobro,kako ispiti,nisam posjetila ovaj blog odavno pa rekoh si moram barem pitat za tebe-posjeticu zagreb ovog ljeta,kontala sam na rokaj fest,ali nazalost moram da radim-znam smijesno je iz zagreba cu na more,pa
barem na jedan dan-ovdje u austriji mi se sve zakompliciralo,ocu se vratit u bosnu ili cu spicit za francusku,znam uistinu sam mess,ne mogu si pomoci nesto me tjera uvijek prema naprijed i pitanje gdje cu su zaustavit, ma ba ocigledno trazim belaja i tako-p.s.nadan se zbarit ces ovog ljeta gomilu deckiju-ok sunchek budi mi razdragana i smjela-hanney-be more kinder to yourself..
heartiest tanti baci ciao ciao
Pozdrav iz SARAJEVA
Ma vozdra ba from Rajvosa!
"Ma" i "ba"- cuvene sarajevske postapalice koje ama bas nista ne znace, kad vam kazem, ba.: "vozdra" - satrovacki "zdravo" - uobicajen pozdrav u Sarajevu; "Rajvosa" - stari bascarsijski naziv za Sarajevo; "from" - engleski "iz", a zasto bas engleski? Pa u Sarajevu trenutno boravi oko 30.000 stranaca.
Bilo bi pogresno poceti pricu o Sarajevu bez cevapcica i rock'n'roll-a, tako da izvjestaj pocinje uz podrsku "deset u pola, bez luka". U Sarajevu je glazba bitan faktor i postanka i opstanka, jer grad moze s glazbenim pravcima zadovoljiti sve ukuse. Uvijek cete pronaci svirku "uzivo" i UZIVATIIIII... A dalje? Ne zelim pisati o sarajevskim muzejima i slicnim zgradurinama, jer ih mozete naci u svakom turistickom vodicu i na Internetu. Zelim govoriti o Sarajlijama i svima onima koji tamo obitavaju. Ljudi su ono sto cine taj toliko puta opisani i opjevani "sarajevski duh". Sarajlije su jedan cudan narod. Nikad nece prvi prici. Vi ste ti koji morate napraviti prvi korak. Onda ce vas prvo malo gledati i ocijenjivati. A ocjenjuje se samo jedno; jeste li "RAJA" ili "PAPAK". To je jedina statusna razlika. U Sarajevu nema zvijezda ili ne daj ti boze, jet-seta. Istina, poslije rata je bilo pokusaja da se napravi nesto kao sarajevski jet set, i to uglavnom od nekih "padobranaca", i na svu srecu to im nije uspjelo. Sarajlije sve i svakog ignoriraju. Ne traze! se autogrami i nitko nikome nije idol. Vrlo lako se moze dogoditi da sjedite za stolom kraj ministra, rock zvijezde ili nekog poznatog reprezentativca. Od njih samo "LEVATI" traze autogram. Oni koji to nisu, gledaju nezainteresirano ispod oka, konstatiraju "poznat mi ovaj frajer odnekud" i nastave pijuckati pice, cak i ako je za susjednim stolom Bono Vox, sto se lako moze dogoditi. Isto tako, u Sarajevu vam mogu pokusati to isto pice naplatiti trostruko. Sto nije pokusaj prijevare ili izvlacenja novca, vec jednostavno jos jedan test koji morate proci: da li ste LEVAT ili ne. Najbolji savjet koji vam mogu dati je lagani pogled i recenica "MOJNE NIME" (satrovacki -nemoj meni). Upali svaki put, a mozda dobijete i turu na racun kuce.
Sto je jos karakteristicno? Jedan, "TAKE IT EASY" pristup svemu i svakomu. Sarajevo se jos uvijek uporno odbija ukljuciti u stresni europski zivot i svakodnevnu trku i frku. Istina, sve vise se radi i sve vise se nesto ganja, ali tradicija podnevne "kahve" jos uvijek je tu. Sarajlije jos uvijek pokusavaju sve odgoditi za sutra. Poslovica je da "sve sto mozes odgoditi za sutra, ni pod razno ne cini danas". Nemojte se iznenaditi ako pocesto cujete "stipu bolan to" i "cekaj da na miru popijem kafu". U Sarajevu se jednostavno morate opustiti. Ne nosite planere i ne radite popis stvari koje morate obaviti. Morate pustiti da vas nosi feeling, i pripremiti se biti impulsivni kao nikada do sada. Vecina dobrih stvari obavlja se "usput" i "slucajno". Krenete u muzej i usput sretnete raju koja je krenula na skijanje i koja slucajno ima visak skija. Na planini slucajno sretnete jarana koji je usput ponio gitaru, a usput je sreo jarana koji slucajno ima vikendicu i rostilj. Slucajno se okupi dobra ekipa i usput se ostane dva dana, i slijedece dvije god! ine ljude usput davite pricom o slucajnom zimovanju u Sarajevu, na kojem se slucajno sve radilo, samo ne skijalo. Ali se pilo i jelo. Ako se dogodi da se iz Sarajeva vratite kuci gladni, onda ili niste bili u Sarajevu ili patite od anoreksije.
Sve pocinje i zavrsava sa dobrom hranom. Istina, postoji opasnost da se osim punog zeluca vratite i s majcom na kojoj stoji "CEVAPCICI, CEVAPCICI, CEVAPCICI". Taj cuveni bosanski "fast food" jedite samo na Bascarsiji, i nigdje, zapamtite NIGDJE DRUGDJE. Ali obavezno isprobajte i druge specijalitete. Vegetarijanci, ne brinite se, ima dovoljno hrane i za vas. Ali jedna napomena! U Sarajevu ni slucajno ne trazite "burek sa sirom, mesom ili slicno", inace ce vas gledati k'o levata. U Sarajevu je BUREK burek! (tijesto iliti jufka s mesom). Znaci, imate burek, buredzike (mali burek okupan jogurtom i bijelim lukom), sirnicu, siredzike, krumpirusu, zeljanicu, tikvenicu i jos nekih drugih vrsta PITA. Jos jedna napomena! Ako ste osjetljivije prirode, cim cujete "znas li onaj….", prekinite pricu. U Sarajevu se prave vicevi na racun svih mogucih situacija, ma kako one bile crne. Citav svijet moze plakati, ali Sarajlije ce o tome napraviti vic. Pa sto mislite kako su prezivjeli rat? No, ako se mislite do besvijesti nasmijati, ne samo vicevima vec i ra! znim anegdotama iz svakodnevnog zivota, PA STO CEKATE? Naprijed, spremajte stvari i u Sarajevo! I nema potrebe da cekate zimu, jer ne postoji IN i OUT vrijeme za dolazak u Sarajevo. Svako je vrijeme PRAVO. Ako vam slucajno, za vrijeme boravka nestane novca, nemojte plakati. Sarajlije su solidarne i kuci cete se vratiti bez problema. Kako ne bi netko rekao da sam subjektivna te da preuvelicavam, i ja sam SAMO gost Sarajeva.
Dodjem barem jednom godisnje na par dana,al sljedeci put kad dodjem, OSTAJEM!
Takvo je Sarajevo, ali dok ga ne dozivite ne mozete niti znati.
A ja sve kontala da su "LEVATI" oni koji koji pisu lijevom rukom.
Aj sad vozdra.
pozdrav druže. ma volim sarajevo kao da sam tamo rođen.
vaš humor, glazba, hrana...
i imam osjećaj da bi poludio da neodem bar tri-četri puta u sarajevo
ey ja sam ti u jurnjavi covjece opet fax pa dok se skooliram javim ti se a gdje si ti u hrvatskoj ako smijem pitat eto osjecaj se jos nasrdacnije poljubljeno tvoja flowerbombica-
ey ja sam iz bosne a studiram u grazu,nije jednostavno znas moras se adaptirat meni ne predstavlja jezik toliki problem koliko system doces kuci krepan radis studiras i tak zelim ti dobar tj bericetan start u ovom semsetru ak se odmah ne aganziras ostat ces po strani a joj kako bi ja voljela zapalit do splita hihihi evo bujrum kod mene u graz
nista posebno
mislim da se svakome jednom dogodi neki preokret u zivotu.prije il kasnije.
nesto sto te natjera da trazis neke odgovore,da preispitujes sebe,svoju vjeru....
tako sam ja ove zime pocela traziti neke odgovore.o smrti, o Bogu, o vjerama.
pocela sam sa knjigom Dalai Lame Savjeti o umiranju i boljem zivljenju.kad ju je ove zime u hrt-ovoj emisiji preporucio D.Plecko kao knjigu koju bi svatko morao procitat.knjiga me fascinirala.pa sam nastavila citatijos nekoliko Dalai Laminih.
sad pokusavan nekako skupit sva razmisljnja i razvrstat ih u ovom postu.koliko
cu uspit, neznan,moram to poslozit i u svojoj glavi. smatram da postoji samo jedan Bog.samo postoje vjeroispovjesti koje Boga stuju svaka po svojim obicajima.svi se mi molimo istom Bogu,katolici,zidovi,protestanti,muslimani,samo kroz drugacije molitve.
postojanje vjere nuzno je kao dusevna hrana.
svrha religije nije izgradnja crkava i hramova vec njegovanje pozitivnih
ljudskih svojstava kao sto su tolerancija,velikodusnost i ljubav.temelj
tih religija je uvjerenje da nam valja smanjiti vlastitu sebicnost i sluziti drugima.
i sad me najvise smeta kad procitam kako katolicka crkva izopcuje neke ljude.
propovjedaju kako je to jedina prava vjera.bilo kakvo proucavanje,zanimanje za druge
je grijeh.neki svecenici zapravo ni ne postuju svoje zavjete a odbijaju krstiti/krizmati/vjencati neke pojedince.kako mogu otici na ispovjed,i ispovjediti se sveceniku
koji ce mi dati oprost a on sam grijesi vise od mene.tko zapravo moze ukinuti limb?
svecenici propovjedaju o moralu i postenju a a vecina nema ni jedno od toga? <-Sve vjere usprkos svojim oprecnim filozofijama,posjeduju mogucnost stvaranja dobrih,toplih ljudskih bica.Stoga itekako imamo razloga cijeniti i postivati sve oblike duhovne
prakse koje cine ljude boljima i pridonose stvaranju sretnijeg,mirnijeg svijeta.-
Dalai Lama -Duhovni savjeti za budiste i krscane-
ey ivonne bas mi je drago sto ti se svidza moja domovina bosna,i ju volim samo sad je malo podjeljenja ,velika depresija,nema poboljsanja znas a ni demostracija,voljela bi da ljudi pocnu trazit svoja prava,ako zakon ne stima,treba protestirat ko u francuskoj svako malo oni se pobune,u bosni niko nista ne poduzima mozda senad h. (CENTRALNI D) I TO JE TO-zalosno-ma sve ti je bolan dobro sto upucije na toleranciju,ljubav,ma kako god se to zvalo.budi mi vedra i smjela u svojim uvjerenjima pusa
nemiri na zemlji,napustili nas angeli
Zagrebačka nakladnička kuća VBZ objavila je ovih dana dvadeset i prvi (dosad) prevod na strane jezike knjige koju su prozvali antiglobalističkom Biblijom, Kapitalom dvadeset i prvog stoljeća, a njezinu autoricu mladom funky nasljednicom Chomskog. Radi se, naravno, o već danas znamenitom djelu No Logo, koje je napisala Naomi Klein
Zagrebačka nakladnička kuća VBZ objavila je ovih dana dvadeset i prvi (dosad) prevod na strane jezike knjige koju su prozvali antiglobalističkom Biblijom, Kapitalom dvadeset i prvog stoljeća, a njezinu autoricu mladom funky nasljednicom Chomskog. Radi se, naravno, o već danas znamenitom djelu No Logo, koje je napisala Naomi Klein
--------------------------------------------------------------------------------
redinom osamdesetih, u onom predmarkovićevskom inflatornom vremenu, bosanski (i eksjugoslavenski općenito) thirty-somethingsi iz onomad dominirajuće srednje klase na?li su se pred dodatnim problemom u ionako nategnutom kućnom bud?etu. Naime, njihova djeca rođena sedamdesetih godina, djeca ?to su istom ulazila u pubertet, počela su tro?iti mnogo vi?e novca na odjeću i obuću. Nije problem toliko bio u količini ili veličini (ono poznato: uzet ćemo ti hlače broj veće - ionako raste?), nego u marki iliti, anglosaksonski rečeno, brandu.
Djeci kojoj je dotad jedino bilo va?no da ih odjeća ?titi od hladnoće, a obuća od vlage, odjednom je najva?niji argument u kupovini postao proizvođač. Ni?ta Varteks, Borovo, Borac, Alhos, Planika, Alpina; tra?e se leviske (ili barem Diesel), Nike (ili barem Reebok ili, u najgorem slučaju, Adidas) te martinke. I to obavezno original. Sirotim roditeljima nije bilo jasno za?to su ovi artikli vi?estruko skuplji od onih naoko potpuno istih, no koji nemaju tu vol?ebnu originalnu odrednicu.
Petnaestak godina kasnije, Kanađanka Naomi Klein odgovorila je na njihovu dilemu, makar njima nakon deset krvavih godina to vi?e i nije primordijalno pitanje (?to ne znači da to neće uskoro postati njihovoj poodrasloj djeci).
Informacijska bomba Naomi Klein rođena je 1970. godine u Montrealu, a danas ?ivi u Torontu. Roditelji su joj Amerikanci koji su preselili u Kanadu iz protesta spram vijetnamskog rata. Njezina majka Bonnie Klein tvorac je poznatog feminističkog antipornića pod nazivom Ovo nije ljubavna priča. Naomi Klein je studirala engleski jezik i filozofiju, no nije dovr?ila studij; bavila se novinarstvom za cijeli niz medija od kojih vrijedi izdvojiti Nation, New York Times, Newsweek, Village Voice. Bila je gostujući profesor na najuglednijim zapadnim sveučili?tima: Harvard, Yale te New York University. Svojom prvom knjigom No Logo postala je ultimativni celebrity kraja drugog i početka trećeg milenija.
Njezin je ukoričeni prvijenac izazvao nezapamćen medijski interes. The Economist se suprotstavio njezinim tezama specijalnim brojem Pro Logo, njezina je knjiga postala trendy intelektualna tema, antiglobalisti svih fela prisvojili su je za vlastiti brevijar, a najugledniji mediji na planeti natječu se u superlativima.
Da se ovdje ne bismo iscrpljivali u nabrajanju, mo?emo riječi Glorije Steinem iskoristiti kao sumu komplimenata upućenih Kleinovoj i njezinom djelu: "Tek ?to smo mo?da pomislili da su multinacionalne kompanije i poludjeli konzumerizam preveliki da bismo im se suprotstavili, pojavila se Naomi Klein sa činjenicama, duhom te vijestima o uspje?nim borcima koji već postoje. No Logo je nadahnut poziv na borbu svima koji ?ele sačuvati novac, pravdu ili univerzum."
No, ?ta je ustvari No Logo, pita se vjerovatno već neko vrijeme neki slabije upućeni čitatelj. Najkraći mogući odgovor bio bi: informacijska bomba. Kleinova je, naime, pune četiri godine radila na knjizi, prikupljala podatke i informacije, i petstotinjak sitno ispisanih stranica originalnog engleskog izdanja ponajvi?e vrvi upravo ?okantnim informacijama.
Novinarski background Kleinove, novinarski u najpozitivnijem mogućem smislu, presudno je utjecao na ovu knjigu. Ona je u najboljem smislu paradigma istra?ivačkog novinarstva i strahovita pouka podjednako onima koji novinarski poziv poni?avaju kao i onima medijskim poslenicima koji samo umi?ljaju da su novinari.
Michael Jordan i noge bh. tinejd?era Pa za?to su stvarno te Nike tene tako skupe? Svaki priučeni ekonomista zna da isplativost nekog proizvoda zahtijeva da na njemu ne?to zarade sve karike u proizvodnom i prodajnom lancu. Evo, recimo, novine koje upravo čitate platili ste dvije KM, a od tog novca (pomno?enog s brojem čitatelja) treba platiti i ?tampanje, i distribuciju, a da opet pone?to dobiju i kolporteri, tete u trafikama, tehničko osoblje novine, lektori, urednici, fotografi, novinari, pa i autor ovog teksta.
Ono o čemu Kleinova pi?e jesu apsurdi podjele novca. Tako, recimo, ka?e Kleinova, Nike tene u San Francisku ko?taju 120 (stotinu i dvadeset) US dolara po paru, a dnevnica indonezijskih radnica koje ih proizvode iznosi samo dva dolara. Gdje je kvaka? Kod Jordana!
Kompanija Nike platila je, naime, Michaelu Jordanu samo 1992. godine za marketing punih dvadeset miliona dolara, ?to je vi?e negoli su te godine ukupno platili svoj svojoj indonezijskoj radnoj snazi od trideset hiljada ljudi. Kada bi ta izdvajanja bila jednaka, prosječna godi?nja nadnica indonezijskog Nike radnika iznosila bi 666 dolara (ima neke simbolike ovdje u ovom number of the beast), no, kako smo rekli, ta je nadnica jo? i manja. Nije, međutim, Nike jedina kompanija koju Kleinova spominje.
Naomi Klein
Kompanija umjetnosti sreće Disney svoje radnike sa Haitija plaća 28 centi po satu, dok CEO (chief executive officer) iste kompanije zarađuje 9.783 dolara po satu; radniku sa Haitija treba skoro sedamnaest godina da zaradi onoliko koliko CEO Disneya zaradi za sat vremena. No, ono ?to je jo? ?okantnije jesu bukvalno ropski uvjeti rada u pogonima multinacionalnih kompanija u takozvanom trećem svijetu, uvjeti kojih se ne bi zastidjeli ni kapetani onih rimskih galija iz Ben Hura. U proizvodnim pogonima filipinske bescarinske zone zabranjeno je pričanje i smijanje, sanitarne prostorije mogu se koristiti samo dva puta dnevno, tako da su radnice prisiljene mokriti u plastične vrećice.
Kleinova tvrdi: "svijetom vlada logo" i te?ko je ne suglasiti se s njom. Nike, Levi's, Panasonic, Honda, VW, Hollywood, Coca-Cola - logo do loga, čak je No Logo postalo logo. Kod nas se ta logomanija jo? nije ukorijenila, no ko je u posljednje vrijeme imao priliku posjetiti SAD mogao se uvjeriti kako je te?ko pojesti hamburger a da nije McDonald's, pizzu a da nije iz Pizza Huta, krofnu a da se ne ode u Donkin Donuts. Kao ?to se mo?e zaključiti, za vladavinu loga najodgovorniji su mladi ljudi, tinejd?eri i oni u ranim dvadesetim. Kleinova zato i govori o youth marketu te marketingu takozvanih cool stvari.
Tu se u priču uključuje i, recimo, MTV, koji Kleinova naziva najvećim globalnim katalogom logo svijeta. To pone?to obja?njava i na?u lokalnu logo priču s početka koja i jeste počela s MTV erom. Kako ka?e Chip Walker (kojeg Kleinova citira): "Tinejd?eri koji gledaju MTV mnogo su skloniji od ostalih kupovanju 'markiranog' jeansa, patika i jakni (?) Oni također če?će posjeduju vlastite elektronske aparate i konzumiraju 'teen' proizvode poput slatki?a, gaziranih pića, kolačića i fast fooda. Uz to su također i mnogo skloniji kori?tenju ?iroke lepeze proizvoda za njegu tijela."
Nu?no je ovdje naglasiti: bit problema nije u samom logu, već u onom ?to iza njega stoji. Logo sam po sebi nije ne?to lo?e, no svijet kakav danas imamo, svijet kojim vlada logo, samo je varijacija na već viđeno.
Krle?a i bosanski rudar - prije osamdeset godina Jer ?ta je logo do bizarna postmoderna ikona, amblem svjetovne moći. A masa, vazda gladna pokornosti spram moći, klanja se sada logu kao ?to se klanjala ikonama, zastavama, grbovima, simbolima, općenito. Logo je dana?nji simbol podijeljenog svijeta, svijeta o kakvom je Krle?a pisao prije tačno osamdeset godina, a u povodu slučaja smrtne kazne izvr?ene nad bosanskim rudarom Juretom Kero?evićem iz sela Lipnica.
"Tako dakle stoji stvar. Banalno je dodu?e i poznato, ali je ipak tako: na jednoj strani gospoda u grimizu i hermelinu, u zlatnim rokoko-burgovima i kao u opereti nose grbove, epolete, ordene, svilu, zastave i vladaju: ?ene njihove mirisne su dame i princeze; i tima suverenima u počast grme topovi od trideset i tri centimetra kalibra. A na drugoj su strani milijuni, tamni, bezimeni, crni milijuni robova, sankilota barbara, koji nose brojeve po robija?kim vrećema i koji gladuju i krvare pod te?kim teretom na?ih sistema. Jedni tegle kao faraonsko roblje i krvave im se nosnice ?ire da udahnu kaplju zraka i odmora (osmosatni rad), a drugi deklamiraju o progresu, čovječanstvu, čovječnosti, pobijanju analfabetizma i tiranski kolju milijune s vremena na vrijeme (svi ratovi za posljednjih sto i slijedećih sto godina). Jedni se pate i krvare i opijaju rumom i sifilisom i rakijom, a drugi profitiraju. Jedni hoće elektrifikaciju globusa, progres, zemlju, bolnice, ?kole, a drugi stoje na principu da je čovjek marva i da treba da ostane marva. Jedni krepavaju po talionicama i na lađama i u rudnicima i na frontama i vječno rade i hoće i dalje da rade, samo uz ne?to sno?ljivije i higijenskije prilike, da bi bilo manje besposlice i anarhije i krize i konkurencije i konjunkture, a drugi ba? zato sjede kod zelenih stolova, telefoniraju i kradu po burzama, da bi bila ?to veća anarhija, ?to vi?e kriza, jer je onda konjunktura bolja, konkurencija manja, a profit veći, percent veći i dividende veće. (...)"
Citirani odlomak zavr?ava Krle?inom parafrazom - kako on ka?e - stare engleske narodne poslovice koja veli da su fakta tvrdoglava stvar. Kleinova nam u svojoj knjizi podastire upravo nevjerovatna fakta, ?okantne činjenice, a njezinom bosanskom čitatelju ne treba previ?e ma?te da i u svojoj okolini primijeti vladavinu loga, pone?to primitivniju, istini za volju.
nemiri na zemlji,napustili nas angeli
Zagrebačka nakladnička kuća VBZ objavila je ovih dana dvadeset i prvi (dosad) prevod na strane jezike knjige koju su prozvali antiglobalističkom Biblijom, Kapitalom dvadeset i prvog stoljeća, a njezinu autoricu mladom funky nasljednicom Chomskog. Radi se, naravno, o već danas znamenitom djelu No Logo, koje je napisala Naomi Klein
Zagrebačka nakladnička kuća VBZ objavila je ovih dana dvadeset i prvi (dosad) prevod na strane jezike knjige koju su prozvali antiglobalističkom Biblijom, Kapitalom dvadeset i prvog stoljeća, a njezinu autoricu mladom funky nasljednicom Chomskog. Radi se, naravno, o već danas znamenitom djelu No Logo, koje je napisala Naomi Klein
--------------------------------------------------------------------------------
redinom osamdesetih, u onom predmarkovićevskom inflatornom vremenu, bosanski (i eksjugoslavenski općenito) thirty-somethingsi iz onomad dominirajuće srednje klase na?li su se pred dodatnim problemom u ionako nategnutom kućnom bud?etu. Naime, njihova djeca rođena sedamdesetih godina, djeca ?to su istom ulazila u pubertet, počela su tro?iti mnogo vi?e novca na odjeću i obuću. Nije problem toliko bio u količini ili veličini (ono poznato: uzet ćemo ti hlače broj veće - ionako raste?), nego u marki iliti, anglosaksonski rečeno, brandu.
Djeci kojoj je dotad jedino bilo va?no da ih odjeća ?titi od hladnoće, a obuća od vlage, odjednom je najva?niji argument u kupovini postao proizvođač. Ni?ta Varteks, Borovo, Borac, Alhos, Planika, Alpina; tra?e se leviske (ili barem Diesel), Nike (ili barem Reebok ili, u najgorem slučaju, Adidas) te martinke. I to obavezno original. Sirotim roditeljima nije bilo jasno za?to su ovi artikli vi?estruko skuplji od onih naoko potpuno istih, no koji nemaju tu vol?ebnu originalnu odrednicu.
Petnaestak godina kasnije, Kanađanka Naomi Klein odgovorila je na njihovu dilemu, makar njima nakon deset krvavih godina to vi?e i nije primordijalno pitanje (?to ne znači da to neće uskoro postati njihovoj poodrasloj djeci).
Informacijska bomba Naomi Klein rođena je 1970. godine u Montrealu, a danas ?ivi u Torontu. Roditelji su joj Amerikanci koji su preselili u Kanadu iz protesta spram vijetnamskog rata. Njezina majka Bonnie Klein tvorac je poznatog feminističkog antipornića pod nazivom Ovo nije ljubavna priča. Naomi Klein je studirala engleski jezik i filozofiju, no nije dovr?ila studij; bavila se novinarstvom za cijeli niz medija od kojih vrijedi izdvojiti Nation, New York Times, Newsweek, Village Voice. Bila je gostujući profesor na najuglednijim zapadnim sveučili?tima: Harvard, Yale te New York University. Svojom prvom knjigom No Logo postala je ultimativni celebrity kraja drugog i početka trećeg milenija.
Njezin je ukoričeni prvijenac izazvao nezapamćen medijski interes. The Economist se suprotstavio njezinim tezama specijalnim brojem Pro Logo, njezina je knjiga postala trendy intelektualna tema, antiglobalisti svih fela prisvojili su je za vlastiti brevijar, a najugledniji mediji na planeti natječu se u superlativima.
Da se ovdje ne bismo iscrpljivali u nabrajanju, mo?emo riječi Glorije Steinem iskoristiti kao sumu komplimenata upućenih Kleinovoj i njezinom djelu: "Tek ?to smo mo?da pomislili da su multinacionalne kompanije i poludjeli konzumerizam preveliki da bismo im se suprotstavili, pojavila se Naomi Klein sa činjenicama, duhom te vijestima o uspje?nim borcima koji već postoje. No Logo je nadahnut poziv na borbu svima koji ?ele sačuvati novac, pravdu ili univerzum."
No, ?ta je ustvari No Logo, pita se vjerovatno već neko vrijeme neki slabije upućeni čitatelj. Najkraći mogući odgovor bio bi: informacijska bomba. Kleinova je, naime, pune četiri godine radila na knjizi, prikupljala podatke i informacije, i petstotinjak sitno ispisanih stranica originalnog engleskog izdanja ponajvi?e vrvi upravo ?okantnim informacijama.
Novinarski background Kleinove, novinarski u najpozitivnijem mogućem smislu, presudno je utjecao na ovu knjigu. Ona je u najboljem smislu paradigma istra?ivačkog novinarstva i strahovita pouka podjednako onima koji novinarski poziv poni?avaju kao i onima medijskim poslenicima koji samo umi?ljaju da su novinari.
Michael Jordan i noge bh. tinejd?era Pa za?to su stvarno te Nike tene tako skupe? Svaki priučeni ekonomista zna da isplativost nekog proizvoda zahtijeva da na njemu ne?to zarade sve karike u proizvodnom i prodajnom lancu. Evo, recimo, novine koje upravo čitate platili ste dvije KM, a od tog novca (pomno?enog s brojem čitatelja) treba platiti i ?tampanje, i distribuciju, a da opet pone?to dobiju i kolporteri, tete u trafikama, tehničko osoblje novine, lektori, urednici, fotografi, novinari, pa i autor ovog teksta.
Ono o čemu Kleinova pi?e jesu apsurdi podjele novca. Tako, recimo, ka?e Kleinova, Nike tene u San Francisku ko?taju 120 (stotinu i dvadeset) US dolara po paru, a dnevnica indonezijskih radnica koje ih proizvode iznosi samo dva dolara. Gdje je kvaka? Kod Jordana!
Kompanija Nike platila je, naime, Michaelu Jordanu samo 1992. godine za marketing punih dvadeset miliona dolara, ?to je vi?e negoli su te godine ukupno platili svoj svojoj indonezijskoj radnoj snazi od trideset hiljada ljudi. Kada bi ta izdvajanja bila jednaka, prosječna godi?nja nadnica indonezijskog Nike radnika iznosila bi 666 dolara (ima neke simbolike ovdje u ovom number of the beast), no, kako smo rekli, ta je nadnica jo? i manja. Nije, međutim, Nike jedina kompanija koju Kleinova spominje.
Naomi Klein
Kompanija umjetnosti sreće Disney svoje radnike sa Haitija plaća 28 centi po satu, dok CEO (chief executive officer) iste kompanije zarađuje 9.783 dolara po satu; radniku sa Haitija treba skoro sedamnaest godina da zaradi onoliko koliko CEO Disneya zaradi za sat vremena. No, ono ?to je jo? ?okantnije jesu bukvalno ropski uvjeti rada u pogonima multinacionalnih kompanija u takozvanom trećem svijetu, uvjeti kojih se ne bi zastidjeli ni kapetani onih rimskih galija iz Ben Hura. U proizvodnim pogonima filipinske bescarinske zone zabranjeno je pričanje i smijanje, sanitarne prostorije mogu se koristiti samo dva puta dnevno, tako da su radnice prisiljene mokriti u plastične vrećice.
Kleinova tvrdi: "svijetom vlada logo" i te?ko je ne suglasiti se s njom. Nike, Levi's, Panasonic, Honda, VW, Hollywood, Coca-Cola - logo do loga, čak je No Logo postalo logo. Kod nas se ta logomanija jo? nije ukorijenila, no ko je u posljednje vrijeme imao priliku posjetiti SAD mogao se uvjeriti kako je te?ko pojesti hamburger a da nije McDonald's, pizzu a da nije iz Pizza Huta, krofnu a da se ne ode u Donkin Donuts. Kao ?to se mo?e zaključiti, za vladavinu loga najodgovorniji su mladi ljudi, tinejd?eri i oni u ranim dvadesetim. Kleinova zato i govori o youth marketu te marketingu takozvanih cool stvari.
Tu se u priču uključuje i, recimo, MTV, koji Kleinova naziva najvećim globalnim katalogom logo svijeta. To pone?to obja?njava i na?u lokalnu logo priču s početka koja i jeste počela s MTV erom. Kako ka?e Chip Walker (kojeg Kleinova citira): "Tinejd?eri koji gledaju MTV mnogo su skloniji od ostalih kupovanju 'markiranog' jeansa, patika i jakni (?) Oni također če?će posjeduju vlastite elektronske aparate i konzumiraju 'teen' proizvode poput slatki?a, gaziranih pića, kolačića i fast fooda. Uz to su također i mnogo skloniji kori?tenju ?iroke lepeze proizvoda za njegu tijela."
Nu?no je ovdje naglasiti: bit problema nije u samom logu, već u onom ?to iza njega stoji. Logo sam po sebi nije ne?to lo?e, no svijet kakav danas imamo, svijet kojim vlada logo, samo je varijacija na već viđeno.
Krle?a i bosanski rudar - prije osamdeset godina Jer ?ta je logo do bizarna postmoderna ikona, amblem svjetovne moći. A masa, vazda gladna pokornosti spram moći, klanja se sada logu kao ?to se klanjala ikonama, zastavama, grbovima, simbolima, općenito. Logo je dana?nji simbol podijeljenog svijeta, svijeta o kakvom je Krle?a pisao prije tačno osamdeset godina, a u povodu slučaja smrtne kazne izvr?ene nad bosanskim rudarom Juretom Kero?evićem iz sela Lipnica.
"Tako dakle stoji stvar. Banalno je dodu?e i poznato, ali je ipak tako: na jednoj strani gospoda u grimizu i hermelinu, u zlatnim rokoko-burgovima i kao u opereti nose grbove, epolete, ordene, svilu, zastave i vladaju: ?ene njihove mirisne su dame i princeze; i tima suverenima u počast grme topovi od trideset i tri centimetra kalibra. A na drugoj su strani milijuni, tamni, bezimeni, crni milijuni robova, sankilota barbara, koji nose brojeve po robija?kim vrećema i koji gladuju i krvare pod te?kim teretom na?ih sistema. Jedni tegle kao faraonsko roblje i krvave im se nosnice ?ire da udahnu kaplju zraka i odmora (osmosatni rad), a drugi deklamiraju o progresu, čovječanstvu, čovječnosti, pobijanju analfabetizma i tiranski kolju milijune s vremena na vrijeme (svi ratovi za posljednjih sto i slijedećih sto godina). Jedni se pate i krvare i opijaju rumom i sifilisom i rakijom, a drugi profitiraju. Jedni hoće elektrifikaciju globusa, progres, zemlju, bolnice, ?kole, a drugi stoje na principu da je čovjek marva i da treba da ostane marva. Jedni krepavaju po talionicama i na lađama i u rudnicima i na frontama i vječno rade i hoće i dalje da rade, samo uz ne?to sno?ljivije i higijenskije prilike, da bi bilo manje besposlice i anarhije i krize i konkurencije i konjunkture, a drugi ba? zato sjede kod zelenih stolova, telefoniraju i kradu po burzama, da bi bila ?to veća anarhija, ?to vi?e kriza, jer je onda konjunktura bolja, konkurencija manja, a profit veći, percent veći i dividende veće. (...)"
Citirani odlomak zavr?ava Krle?inom parafrazom - kako on ka?e - stare engleske narodne poslovice koja veli da su fakta tvrdoglava stvar. Kleinova nam u svojoj knjizi podastire upravo nevjerovatna fakta, ?okantne činjenice, a njezinom bosanskom čitatelju ne treba previ?e ma?te da i u svojoj okolini primijeti vladavinu loga, pone?to primitivniju, istini za volju.
Čovjek je nerazuman, nelogičan, sebičan.
Nije važno, voli ga!
Ako činiš dobro, pripisat će to tvojim sebičnim ciljevima.
Nije važno, čini dobro!
Ako ostvaruješ svoje ciljeve, naići ćeš na lažne prijatelje i iskrene neprijatelje.
Nije važno, ostvaruj svoje ciljeve!
Dobro koje činiš, sutra će biti zaboravljeno.
Nije važno, čini dobro!
Poštenje i iskrenost učinit će te ranjivim.
Nije važno, budi iskren i pošten!
Ono što si godinama stvarao u času bi moglo razrušeno biti.
Nije važno, stvaraj!
Ako pomažeš ljudima, možeš loše proći.
Nije važno, pomaži im!
Daješ svijetu najbolje od sebe, a on će ti uzvratiti udarcima.
Nije važno, daj najbolje od sebe!
:)
grad
grad bez lica i srca,bez duse i snova
tako je napisano na jednom zidu u mom gradu,u makarskoj.
lip je to grad,stvarno,gust je prosetat po rivi,ili prosidit
na stinama gledajuci more.....
ali ljudi,taj mentalitet,to je nesto drugo...
ovde vam je glavno sist u kafic,i citat one zute tracerske
lokalne novine,pritrest sve sta u njima pise,glavne traceve,
prepucavanja,a svak zabada nos u tudje posle,svi veliki
dusebriznici,misle na tudje probleme a svoje skrivaju.
zive od litnje sezone,sve sta imaju iznajmljuju,tako da cak
svoje kuce (koje su btw nasljedili,jer caca je gradia kucu,
i svaki kat da jednom ditetu) tj.katove pretvaraju u vise
apartmana,ili cak sele u garaze,podrume,kod matere i cace,
samo da bi sve iznajmili.a kolko kod da su bili popunjeni
uvik ce rec da je sezona bila uzasno slaba,nikad slabija.
na sve svoje goste imaju primjedbe,niko im nije dobar,svak
zanovjeta,traze previse,daju ih kvragu.ma oni bi bili
najsritniji da ih uopce ne vide,nek oni njima samo posalju
eure,sta ce ih gledat.a zimi ce ruke u djepove i djiraji....zimi je najzivlje
vikendom jer priko tjedna necete vidit ni pasa u gradu posli
19h.minutu posli sve je zatvoreno,pusto.a vikend je druga prica,
najbitnije je nabacit na sebe najnovije krpetine,i odat od
kafica do kafica,sutradan se isto tako skockano pojavit
na popodnevnoj kavi na spici,proc jedno desetak puta gore-dole
isprid glavnih kafica,pa triba bit vidjen....
imali smo art cafe,to je bilo vise od kluba,tu si bia kao
kod kuce.moga si ujutro popit kavu,popodne bit na
predstavlnju knjige,a navecer na koncertu urbana.ali kao i
sve u ovom gradu,sta valja triba maknit.
rugali su nam se gradonacelniku da je kao neskolovan,a taj
je jedini bia posten,ima covik svoju firmu,i ne triba krast,
sredia je grad,dovea u red zapustene povrsine.tia nam je
sagradit dvoranu,pocelo se,al nekome se nije svidja,
podmetali mu svasta,pravili se skandali.od dvorane samo je
velika rupa ostala.
onda iza njega dolazi drugi,pocinje sirit groblje,opet
skandali,glavni dusebriznici se javljaju.zar niko ne
razmislja da ljudi umiru,a nema ih se di pokopat.pa nadjite
neko rjesenje,novu lokaciju.
maknuli su sve beach barove sa plaze,di nikome nije smetala muzika,
di se moglo ostat do jutra,okupat i popit pice,pa su sad svi najposjeceniji kafici
u staroj jezgri grada,stanri okolnih kuca se zale,onda
specijalci u 1h tiraju strance iz kafica....vrhunska zabava..
e doveli su nazad porin.ka "porin se vraca kuci",kojoj kuci
nebi da je ovde bia godinama,a ne jednom,pa se izborili da
se vrati.glavna briga im je bila sta ce bit ako zapuse bura
il padne kisa,je mi nemamo dvoranu,pa je to sve pod satorom,na nogometnom terenu.
tribali su sator stavit u onu rupu di je tribala bit dvorana,
bar bi sator bia zasticen od bure.a iskoristia bi se prostor.od pustog najavljivanja
misecima prije kako ce gradjani dobit dva koncerta sa poznatim
pjevacima,razvodnili su na 3veceri,i doveli neke anonimuse,
svi otpivali manje pisama nego sto su mislili zbog slabog
odaziva.onda kazu bia debakl,pa kako nece kad su im
najpoznatiji bili sajeta i cubismo.
najavljuju sad u peti misec elemental,zabranjeno pusenje,
olivera,nevirujen da ce bit polu prazan trg....nemislin ja
da nisu tribali organizirat porin ovde, triba ovom gradu
nesto,danas dica nemaju sta ovde,prepusteni su sebi,zime su
dosadne,dani beskrajno dugi,nigdi nema zive duse,triba nam
nesto da grad zivne.srednjoskolac koji ode u drugi grad na
fax,nema se posli zasto vratit...................
nije samo tako u makarskoj,ima toga svugdi.a valjda bude bolje.
dora
gledam ja onu doru,muka mi dosla.koja je ono lakrdija.mislim,za sta mi placamo
pretplatu.
ja stvarno neznan di su nasli te pjevace,a tek rici pisama,pa jel to idioti pisu.
jelena rozga u najavi kaze kako ima lipu pismu,koja pisma eee,samo ponavlja
ja neman nikoga da me zove mila(il nesto slicno tome)!!!i tako 3minute.
onda ona neka sila na stolicu,ko kip,tu i tamo rasiri ruke i piva o ocu? s tim da nas predstavlja u europi?cura ima glas,svaka joj cast,al pisma....
kao i svake godine da nema razocaranja mora se neko i skidat na pozornici,pa
se lanin stilist pobrinuo.
nije mi jasno kako se feminem mogu natjecat,nisu li one predstavljale bih na euroviziji,zar nema nekih pravila,ipak smo razlicite drzave.mozda smo trebali
umisto njih pozvat hari-mata harija,doveo bi nas sigurno do prvih 5.
mozda nesto vridi luka nizetic,melodija je zarazna,nije ko ona "proljece",al bolje je od ostalih.kraljevi ulice imalu su dobar nastup,neobicni su,jednostavni.
kemal monteno je stara garda,nije mu trebala uloga u ovoj predstavi.kao ni ivanki boljkovac koja trosi glasnice na gluposti,"neznan koji od one dvojice je sladji".....tekstovi svih pisama su tolko glupi,da nadilaze one huljiceve bisere sa kaktusima,rusima,i ostalima.
koji cirkus.voditeljice u sobama koje nemogu postavit smisleno pitanje,sa
kamerom se ko ping-pong lopticom prebacuju iva-nikolina,nikolina-iva,mirko,
dusko....vecer kica i preseravanja ma mi hrvati nismo nista drugo nego primitivci,ko ono kad seljaci dodju u
vecu sredinu(a to je zapravo samo malo vece selo),pa se prave fini,pametni,dotjerani. u nasoj drzavi je glavna ona daj narodu kruva i igara,a posto nam
kruh poskupljuje place ne rastu,imamo igre,imamo skijanje,rukomet,nogomet,a najbolja glazbena scena nam je na "dori".
zato hrvati hranite se idiotizmom koji se prikazuje na nasoj televiziji
Hehehe vrlo šaljivo sve rečeno, sva sreča pa ne pratim to i ne zanima me, a vidim da baš i nisam nešto propustio, nakon tvog slikovitog opisa, svaka čast na tome, ali brijem da si skroz u pravu! Pozdrav...
valentinovo
Postoje tri grcke rijeci koje oznacavaju ljubav:
EROS-osjecaj izmedju dvi osobe
PHILOS-je ljubav u obliku prijateljstva
AGAPE-znaci vise nego voljeti.to je osjecaj koji sve obuzima,koji ispunjava sve
pukotine i pridonosi tome da se svaki pokusaj agresivnosti pretvori u prah.
Svi smo mi u potrazi za EROSOM a kad se eros pretvori u PHILOS,mislimo da je ljubav
nekorisna.
A neshvacamo da ce nas PHILOS odvesti do oblika vece ljubavi, do AGAPEA!!!
P.Coelho
rijetki su oni koji danas drze do nekih pravih vrijednosti. s godinama,pod utjecajem
medija,napadackim reklamama raznih trgovackih centara <agresivni su svi u zelji za
sto boljom zaradom>,ljudi su bombardirani raznim ponudama.ajde,kad je to tako bitan
dan,svi znaju za njega,svi ce ga obiljezit,zasto se ne povuc za ostalom masom.
tako svi obiljezavaju 14.02.police ducana,cvjecarni izpraznjene,mjesta u restoranima
rezervirana.....
a cemu sve to.
ako se dvoje ljudi vole,zar je potrebno da im neko kaze kad ce to obiljezit.
zar nije ljepse pokazati voljenoj osobi ljubav spontano,kad neocekuje nista,
iznenaditi je nekom sitnicom.
e tako ja obiljezavam valentinovo,na datum koji ja pozelim,dodje spontano,
neocekivano,neplanirano,i ponavlaja se kroz godinu.....
ljubav se neizkazuje skupocom poklona.rucno izradjena cestitka,jednostavna poruka,
dar je od srca,jer napravljena je vlastitim rukama,protkana ljubavlju prema osobi
kojoj je namjenjena, i kao takva vrijedi vise nego vecera u najskupljme restoranu,
najveci buket ruza,najskuplji parfem.....
neka vam je svaki dan Valentinovo
ma sve je poslalo pre komercijalno,i blagdani,i valentinovo,dan zena,majcin dan,samo se pare velike ubiru od toga.
ja sam da svak ima svoje valentinovo
Peticija za ukidanje ZAMP-ovih nelegitimnih nameta
Ne znam jeste li culi, ali ZAMP ( nekakvo udruzenje domacih
glazbenih kuca za zastitu plagi-autorskih prava) je uspjelo dogovoriti
sa Hrvatskom Gospodarskom Komorom uvodjenje nameta na sve zamislive
oblike digitalne memorije, pa ce tako u cijenu svih mp3 playera, svih
praznih CD-a, svih USB stick-ova i svega gdje vi mozete snimiti ijedan
(i)legalan mp3 biti ukljucena ta dadzbina, koja ce se vjerojatno onda raspodjeljivati ravnomjerno izmedju Thompsona i Skore. Zasad je naknada
niska, ali ce lagano rasti kroz period od dvije godine . Kliknite na ovaj link i dajte svoj potpis
http://www.aktivacija.mine.nu/
Zašto potpisati? Jer ne želite poskupljenje informatičke opreme Jer smatrate da se glazbenici, kao i svi ostali radno sposobni ljudi trebaju financirati od svoga rada, a ne živjeti na Vašoj grbači Jer poput većine građana ne razumijete kakve veze imaju glazbenici sa cijenom Vašeg mobitela, računala, praznog CD-a i brojnih drugih stvari koje su drastično poskupile Jer Vam zaista nije jasno kamo odlaze silni novci (u ovom slučaju ~3.000.000kn godišnje) koje konstantno dajemo za svakave namete.
| Nekoliko stvari koje treba znati
- HDS ZAMP = Hrvatsko društvo skladatelja - zaštita autorskih muzičkih prava
- HGK - Hrvatska Gospodarska Komora
- ZAMP je 2005. skrojio neki svoj cjenik na temelju prethodno skrojenog zakona, prema kojem su svi proizovođači i uvoznici velikog broja informatičkih proizvoda obvezni plaćati umobolno visoke namete.
Više o tome:
- Taj cjenik (nazovimo ga "Harač") je na snazi od 2006.
- Krajem 2006. godine, ZAMP je sklopio sporazum sa HGK prema kojem se pod okriljem HGK počinje provoditi dotični zakon, propis i cjenik (s nešto nižim, ali svejedno daleko umobolno previsokim i apsolutno nelegitimnim cijenama)
- Posljedice
- U 2007. godini svi proizvođači i uvoznici informatičke opreme na koju je stavljen Harač, povisuju cijene dotične opreme, kako bi iz džepova potrošača namaknuli novac za ZAMP-ov Harač
- Zbog nepostojanja ovakvog sporazuma u 2006. godini, svi proizvođači i uvoznici informatičke opreme su primorani RETROAKTIVNO PLATITI naknade i za 2006. godinu.
- Dakle, da bi namaknuli i sredstva za 2006. godinu, proizvođači i uvoznici će dodatno, uz prvotno poskupljenje, povisiti cijene dotične opreme.
- Napominjemo da će se ova poskupljenja nastaviti tijekom sljedećih nekoliko godina, kako je definirano tablicom iz sporazuma ZAMP-a i HGK.
|
|
